Obojena vjera

»Vjerujem u … Svjetlo od Svjetla!«

Tako Vjerovanje izriče kršćansku vjeru. Svjetlost je, naime, neizostavni element iskustva vjere. Uopće, bez svjetlosti sve u svijetu teže je iskusiti.  Svjetlo je značajan praelement koji se pojavljuje u gotovo svim religijama, jer je iznimno prikladan za izražavanje stvarnosti Boga.  Svjetlost, iako je po sebi bez boje, po prolasku kroz prizmu ili kap vode, raspršuje se u iznimno širok spektar boja, a tek dio tog spektra ljudsko oko razaznaje (sedam duginih boja). I premda ljepotu duge imamo običaj mjeriti po jasnoći boja u njoj, ona ipak prvenstveno govori o svjetlu: govori da se u svjetlosti nalazi jedinstvo svih boja. Dakle, njezina simbolika je u jedinstvu svjetla koje ujedinjuje sve boje.

»Sav život počiva u svjetlu, kao i sva ljepota. Svjetlo je prirodna slava božanske biti. Svjetlo postoji prije vida, a time i prije predmeta. Ono je govor izvorniji od bilo kojeg drugog. A ta njegova vrijednost kao da je ponovo otkrivena u apstraktnoj umjetnosti. Kada se više nije morala brinuti o pojedinačnome, mogla je svoje misli usmjeriti onom temeljnom – vrijednosti boje, govoru svjetla. Od njega nema ništa izvornije, ništa elementarnije, ništa bitnije.«  (Stipe Odak)

Važnost boja u apstraktnoj umjetnosti

U apstraktnoj umjetnosti na nov su se način počele vrednovati boje. Odmak i traženje slobode od određenosti oblicima u prirodi i nastojanje da se umjetnost približi univerzalnom rezultirali su davanjem prednosti bojama i linijama. Naime, boja se sada prepoznaje kao najkonkretnija stvarnost, pa zato neki autori apstraktnu umjetnost nazivaju konkretnom:

»Konkretno, a ne apstraktno slikarstvo, jer ništa nije konkretnije, ništa nije stvarnije, nego neka linija, neka boja ili neka površina. Zar su: neka žena, neko drvo, ili neka krava na platnu konkretniji elementi? Ne: žena, drvo, krava konkretni su u prirodnom stanju, a kad su naslikani, apstraktniji su, varljiviji, nejasniji i izmišljeniji, nego neka ploha ili neka linija. « (Théo van Doesburg)

Potraga za lijepim u apstraktnoj umjetnosti jest potraga za univerzalnim, a to univerzalno je božansko. Božansko se, pak, krije u najvećoj jednostavnosti. Naime, apstraktna umjetnost razvila se pod pritiskom materijalizma, pozitivizma, tehnologije i racionalizma prema egzistenciji. Zato se u umjetnosti tražila duhovna umjetnost, u odnosu na unutarnji svijet uma i duha, izražen u kompoziciji. Stoga je dotad uobičajeno prikazivanje stvari prepustilo mjesto slobodnom izražavanju u formi i boji.

Jedan od najvažnijih apstraktnih umjetnika, Vasilij Kandinski, koji je dao i teoretsku osnovu apstrakciji (O duhovnom u umjetnosti, 1912.), drži da pravi umjetnici koriste umjetnost da bi njome komunicirali ono božansko. Za njega umjetnici nisu tu da ponavljaju poznato, nego da pobude neizrecivo:

»Poznavaoci se dive ‘radu’ (kao što se divimo plesaču na užetu), uživaju u ‘slikarstvu’ (kao što se uživa u pašteti). (…) Čovjek koji bi nešto mogao reći nije rekao ništa, a onaj koji bi nešto mogao čuti nije čuo ništa.«

Sam Kandinski usmjeren je traženju što čistijih načina komunikacije pa zato naglašava boju, budući da ona ima snažnu apelativnu moć. Na jednom mjestu kaže:

»Boja je tipka. Oko je batić. Duša je klavir s mnogo žica. Umjetnik je ruka koja ljudsku dušu pritiskom na ovu ili onu tipku svrhovito dovodi do vibriranja«.

Odmak od predmetnosti – od prikaza vanjskih oblika – koji je obilježje apstraktne umjetnosti, često se čini kao redukcija. Ipak, ta jednostavnost izraza kroz linije i boje – koje su zapravo najkonkretnije i najistinskije od svega u slikarstvu – postaje jedan nov način govora. Ta jednostavnost sama po sebi nam pruža iskustvo mjesta na kojem nema gotovo ničega, mjesta na kojemu ostaje sama bit  – iskustvo pustinje. U Svetomu Pismu pustinja je povlašteno mjesto za susret s Bogom, mjesto odmora i mira. U odsutnosti svake druge realnosti, pustinja postaje mjesto slobodno od svega za susret s univerzalnim, s onim bitnim – mjesto slobodno za Objavu, za komunikaciju. To je zaista vrlo velika moć boja, moć svjetlosti, koju je tzv. apstraktna umjetnost nanovo izrekla. Seuphor kaže:

»Izolirajte boje, neka imaju svoju potpunu individualnost, neka budu apsolutni simboli, koji svako platno pretvaraju u ikonu elementarne istine: što jest jest, što nije nije.«

Boja u liturgiji

Boja je prvi dar svjetlosti, a svaka boja je govor o svjetlosti. Ona sa svjetlom živi, i s njim nestaje. Pomoću boja spoznajemo stvarnost, zbilju, a boje nekoj stvarnosti često mogu dati i novo značenje. Pomni odabir boja u raznim prigodama upućuje nas na to da bojom često želimo nešto izreći, otkriti. Međutim, boja u svom značenju ima zapravo ulogu skrivanja. Aristotel ju je shvaćao kao ljusku koja zakriva unutarnju bit, a i sam izraz kolorit (lat., eng. color) u svom korijenu sadrži indoeuropski izraz kel koji označava skrivanje (lat. celare – tajiti, prekriti). Boje, dakle, skrivaju bit, značenje, poruku. Ako se bojom želi dati značenje nečemu, tada se uništava sva širina jezika boja i ona od neizrecivosti, od neiscrpnog prelazi u uski, suženi govor. Boja ne daje značenje, ne određuje bit – ona ga omogućuje razumjeti. Drugim riječima, boja govori samo onome tko uspijeva razumjeti bit koju boja krije.

Govoreći o bogoslužju, boje u liturgiji mogu se razumjeti samo ako se razumije bit, jezik liturgije. Čitav liturgijski obred je jedno otkrivanje biti koja se krije iza boja koje skrivaju otajstvo spasenja. Boje su tu ne da prigodno ukrase otajstvo, nego da omoguće iskustvo otajstva spasenja. Boje daju čovjeku mogućnost da se potrudi oko otkrivanja otajstva spasenja, ali i nude čovjeku da to isto otajstvo, kroz izmjenu boja, iskusi uvijek na nov način.

Ako smo ranije rekli da široki Chalicespektar boja govori o jedinstvu u raznolikosti koje se nalazi u jednoj zraci svjetlosti, onda nam to govori nešto važno i o bojama u liturgiji. Iz duge nije moguće izdvojiti samo jednu boju, jer se radi o jednoj jedinstvenoj zraci svjetlosti. Tako niti liturgijske boje ne možemo razumjeti zasebno, nego samo kao dio cjeline. Kao što je kod duge riječ o mnoštvu boja koje su dio jedne jedinstvene zrake svjetlosti, tako je i kod liturgije riječ o raznolikosti boja koje su pojavni oblik jednog i uvijek istog otajstva. Naime, otajstvo se uvijek objavljuje kao svjetlo. Liturgija jest prizma kroz koju se jedno jedinstveno otajstvo spasenja objavljuje u ljepoti raznolikosti boja. Ta raznolikost boja u liturgiji govori o različitim oblicima uvijek jednog i istog otajstva spasenja. Tako nam ta raznolikost nudi uvijek novo iskustvo istog otajstva i govori nam o njegovoj ljepoti.

Boje u liturgiji ne služe da bi ukrasile obrede. One prije svega oslikavaju Otajstvo koje se slavi, daju mu obojenost da bismo ga mogli zamijetiti, iskusiti. One se primjećuju gledanjem, pa zato one govore o našem pogledu vjere u Otajstvo spasenja.  Boje nam tako nude mogućnost rasta na hodu prema punini otajstva spasenja, koje će nam se na koncu i objaviti kao Svjetlost. Svaka boja je plod svjetla, a boje u liturgiji nemoguće je razumjeti bez svjetla vjere.

I.G.


(Himan iz liturgije časova, srijeda I. tjedna, jutarnja)

Bjež, noći, tmino, oblače,
Već ide svjetlo, nebo sja!
O varav svijete smutljivi,
Krist dolazi: iščezavaj!

Sunčanom zrakom taknuta
Po zemlji tama trga se,
Stvar svaka boju dobiva
U svjetlu zvijezde žarane.

O Kriste, srećo jedina,
Prostodušno i čisto te
Sa plačem, pjesmom molimo:
Pomozi duhu našemu!

Pun svijet je boja lažljivih,
Osvijetli ti nam pravi lik,
Ti pravo svjetlo blaženih,
Sjaj nama licem prejasnim.

Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen

(Audio: Roland Willmann: Nox et tenebrae et nubila)


Izvori za sastavljanje članka:

Liturgijsko-pastoralni list Živo vrelo, 2006. god, br. 7: Liturgijske boje

Stipe ODAK, Crveni Bog - Promišljanja o čežnji, Bogu i apstraktnoj umjetnosti

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s