Pastiru dobromu

 

Pastiru,

svoje ovce sabireš oko sebe

svojim blagim glasom.

Sabireš i svojim krikom

s drveta.

Ti ih svakom riječju svojom sabireš.

Jednu po jednu, dok sve ne dođu.

Ali sve ne dolaze.

 

Pastiru,

ti ostani ovdje.

Pošalji mene pred oluju

da pronađem one izgubljene.

Vani je blato.

Vjetar nosi sve pred sobom.

Vani vukovi vrebaju.

 

Tvoja haljina već je jednom uprljana

krvlju tvojom.

Tvoja bijela haljina sada je

utjeha ovima sabranima.

Ostani, Pastiru dobri, ovdje.

Ostani s ovim sabranima.

Ostani ovdje zauvijek.

Ne napuštaj stado.

Obećao si.

 

Mene pošalji pred oluju,

u blato duboko,

u vjetar nemilosrdni,

među gladne vukove,

da nađem izgubljene ovce.

Moje haljine su ionako

prljave od neumjerenosti,

prašnjave od ustajalosti,

poderane od nemara,

izlizane od udobnosti.

 

Mene pošalji u oluju!

Tvojom riječi dozivati

izgubljene ovce!

Moje haljine

neka se putem zaprljaju

zbog malenosti!

Neka se putem izderu

od hrabosti u borbi!

Neka i izgore putem

zbog brige, od ljubavi

za one koje ti tražim i prinosim!

 

Mene pošalji, a ti ostani.

Jedino se oko tebe sabiru.

Jedino ti si im utjeha.

Jedino ti im daješ mir.

Mene pošalji u ovo nevrijeme,

po one izgubljene,

a ti ostani ovdje.

Zauvijek

 

 

 

 


(jk)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s